Press "Enter" to skip to content

Inicijativa za ukidanje Zakona o fluorisanju vode za piće

Na sednici Upravnog odbora Udruženja vodovoda i kanalizacije Srbije, 17. juna 2016, pored ostalog, pokrenuta je inicijativa za stavljanje van snage Zakona o fluorisanju vode za piće.

Na prethodno sprovedenim konsultacijama ocenjeno je da eventualnim izmenama i dopunama ovog zakona nije moguće sprečiti njegove negativne posledice na rad i poslovanje preduzeća vodovoda i kanalizacije, koje se mogu odraziti na privredni i društveni napredak zemlje.

Inicijativa je pokrenuta na predlog JP „Vodovod i kanalizacija“ Loznica, a nakon više ekspertskih analiza, podržana je od strane Upravnog odbora i prosleđena na dalje postupanje Udruženju za komunalne delatnosti Privredne komore Srbije.

Za tu svrhu usvojen je sledeći tekst predloga:

„ Udruženje vodovoda i kanalizacije Srbije pokreće inicijativu za stavljanje van snage Zakona o fluorisanju vode za piće („Službeni glasnik RS“ br.35/94, 38/94-ispr, 25/96 i 101/2005-dr.zakon), Pravilnika o uslovima i načinu fluorisanja vode za piće („Službeni glasnik RS“ br.6/97), kao i drugih propisa donetih na osnovu ovih akata.

Udruženju za komunalne delatnosti Privredne komore Srbije prosleđujemo na nadležnost i dalje postupanje sledeći

Predlog

Stavlja se van snage Zakon o fluorisanju vode za piće

(„Službeni glasnik RS“ br.35/94, 38/94-ispr, 25/96 i 101/2005-dr.zakon).

 

Danom prestanka važenja Zakona iz prvog stava Predloga, prestaje da važi i Pravilnik o uslovima i načinu fluorisanja vode za piće („Službeni glasnik RS“ br.6/97), kao i podzakonski akti doneti radi primene Zakona o fluorisanju vode za piće („Službeni glasnik RS“ br.35/94, 38/94-ispr, 25/96 i 101/2005-dr.zakon).

 

Obrazloženje

Zakon o fluorisanju vode za piće („Službeni glasnik RS“ br.35/94, 38/94-ispr, 25/96 i 101/2005-dr.zakon) (u daljem tekstu: Zakon) usvojen je 1994. godine kao rezultat kampanje za smanjenje karijesa i unapređenje stomaloškog zdravlja stanovništva. Pravilnik o uslovima i načinu fluorisanja vode za piće, koji je u primeni od 20. 02. 1997, pored ostalog, taksativno nabraja 52 preduzeća vodovoda koja su obavezna da fluorišu vodu za piće.

Od stupanja na snagu, ove propise su u kratkim periodima sprovodila retka preduzeća vodovoda, koja su, ubrzo nakon uvođenja, odustajala zbog mnogobrojnih tehničko-tehnoloških teškoća. Tako se Zakon tokom minulih decenija nije ni primenjivao, ali nije zabeležno da je neko preduzeće zbog toga trpelo sankcije. Nakon više od dve decenije od stupanja Zakona na snagu, nadležne inspekcije su počele da kontrolišu njegovu primenu u pojedinim preduzećima vodovoda, kao i da izriču snakcije zbog neprimenjivnja Zakona, dovodeći preduzeća vodovoda do nepremostivih teškoća.

U tom smislu, motiv za pokretanje ove inicijative ima svoje zdravstvene i tehničko-tehnološke aspekte.

Zdravstveni aspekti

Imajući u vidu da u minule dve decenije u našoj zemlji nisu rađene odgovarajuće analize eventualnog poboljšanja stomatološkog zdravlja populacije, što je bio glavni razlog donošenja predmetnog Zakona, postavlja se pitanje opravdanosti njegove primene nakon toliko godina i sankcionisanja preduzeća vodovoda zbog izostanka primene fluorisanja vode za piće. Ovo tim pre, jer je širom sveta urađen značajan broj naučnih studija i u mnogim državama jačaju pokreti koji se protive fluorizaciji vode za piće.

Evropsko zakonodavstvo, kao i opšti ili pojedinačni propisi Evropske unije koji se odnose na kvalitet vode za piće, ne poznaju obavezu fluorizacije. Na internet sajtu Evropske komisije javnosti su dostupne mnogobrojne analize Naučnog odbora za zdravlje i ekološki rizik (European Commission / Directorate-General for Health&Consumers / Scientific Committe on Health and Environmental Risks SCHER), koje se bave ovom problematikom. S tim u vezi, kao primer, prezentujemo deo jednog izveštaja (Critical review of any new evidence on the hazard profile, health effects, and human exposure to fluoride and the fluoridating agents of drinking water), u kome se, pored ostlog, kaže:

  1. Fluor nije esencijalan element za ljudski rast i razvoj.
  2. Fluor ne služi za dezinfekciju vode, već se isključivo koristi za dentalnu zaštitu.
  3. Njegova primena ili neprimena ne utiče na zdrvstvenu ispravnost pijaće vode. Dok se hlorisanjem vrši dezinfekcija vode i uklanjanje mikroorganizama, fluorisanjem se samo vrši sistemsko uvođenje fluora u organizam.
  4. Sistemsko fluorisanje može imati negativne posledice po zdravlje ljudi, pri čemu je rizična grupa odojčad mlađa od šest meseci, koja koriste mlečnu formulu.
  5. Naučne studije su dokazale da veći efekat za odbranu od karijesa ima lokalno uvođenje fluora putem paste za zube od sistemskog fluorisanja pijaće vode.
  6. U 90 odsto zubnih pasta nivo fluorida je dovoljan za optimalni dnevni unos fluora radi zaštite od karijesa.
  7. Flurisanje vode zahteva značajna ulaganja lokalnih vodovoda za procese fluorisanja, kao i za procese ispitivanja i kontrole koncentracije fluorida.
  8. Procenjuje se da samo oko dva posto Evropljana koriste fluorisanu vodu (stanovnici Ujedinjenog kraljevstva, Republike Irske, Španije i Srbije).
  9. Zemlje Evrope koje ne fluorišu vodu su: Austrija, Belgija, Češka (koja je fluorisala vodu u dva grada, Taboru i Pragu, a od 2007. pijaća voda se ne fluoriše), Hrvatska, Danska, Estonija, Finska (samo jedno naselje je fluorisalo vodu, ali je prestalo 1992), Francuska, Nemačka (ranije je pijaća voda fluorisana u nekim delovima DRN, ali je prekinuto ujedinjenjem dve Nemačke), Grčka, Mađarska, Letonija, Holandija (prekinula), Norveška, Švedska, Švajcarska…

 

Tehničko-tehnološki aspekti

Osim diskutabilnih efekata fluorida po ljudsko zdravlje, u tehničko-tehnološkom smislu uvođenje fluorizacije vode za piće je velika komplikacija i ogroman trošak za osiromašena preduzeća vodovoda, za čije sprovođenje nema zdravstvenog, tehničko-tehnološkog, finansijskog, niti bilo kog drugog opravdanja.

Preveniranje karijesa i poboljšanje stomatološkog zdravlja svakako se može postići na druge načine, a u tehničko-tehnološkom smislu obaveza fluorizacije vode za preduzeća vodovoda, pored ostalog, znači da se moraju obezbediti:

  • odgovarajući kadrovski potencijali (za pripremu i kontrolu rastvora, kao i za poslove neposrednog fluorisanja, odnosno defluorisanja), za šta je neophodno zapošljavanje većeg broja stručnih kadrova, a za to ne postoje zakonski uslovi;
  • izgradnja i opremanje tehnoloških jedinica za pripremu i doziranje hemikalija, za šta ne postoje finansijski preduslovi;
  • uređene prstorije za skladištenje hemikalija, laboratorijska i oprema za kontrolu fluorida,
  • hemikalije za fluorisanje i defluorisanje (uvozne),
  • preparati za pružanje prve pomoći u slučaju trovanja fluorom i sredstva za ličnu zaštitu na radu (kape, naočari, maske, rukavice, mantili, respiratori)…

Takođe, uvođenje nove tehnologije zahteva celokupnu primenu Zakona o izgradnji, kojim će jasno biti definisane procedure izrade projektne dokumentacije i izvođenja radova. Za to je, pored ostalog, potrebno izraditi elaborat o zaštiti životne sredine, projekat idejnog rešenja i glavni izvođački projekat, pribaviti mišljenje revizije i saglasnost protivpožarne inspekcije, građevinsku dozvolu…

Nemoguće je proceniti u kom bi roku osiromašena preduzeća vodovoda uspela da ispune sve ove preduslove za fluorisanje vode za piće, ali je sasvim sigurno da to ni delimično ne bi uspeli da učine u roku od 60 dana, na šta ih obavezuju sankcije nadležnih inspekcijskih organa, koji samo – primenjuju zakon! Primera radi, nedavnim Rešenjem Odseka za sanitarni nadzor Ministarstva zdravlja naloženo je da JP „Vodovod i kanalizacija“ Loznica obezbedi uređaje i opremu i vrši fluorisanje vode za piće u skladu sa zakonom u roku od 60 dana od dana uručenja rešenja!

Uzimajući u obzir da eventualnim izmenama i dopunama nije moguće sprečiti negativne posledice na rad i poslovanje preduzeća vodovoda i kanalizacije koje se mogu odraziti na privredni i društveni napredak zemlje, stavlja se van snage Zakon o fluorisanju vode za piće („Službeni glasnik RS“ br.35/94, 38/94-ispr, 25/96 i 101/2005-dr.zakon). “