Press "Enter" to skip to content

Predlog za izmenu i dopunu Zakona o zaštiti potrošača

U okviru intenzivnih normativnih aktivnosti, u saradnji sa Udruženjem za komunalne delatnosti Privredne komore Srbije, Upravni odbor Udruženja vodovoda i kanalizacije Srbije pokrenuo je inicijativu za izmenu i dopunu Zakona o zaštiti potrošača, koji obavezuje preduzeća vodovoda na mesečno očitavanje potrošnje vode na vodomerima, odnosno na izdavanje mesečnih računa koji su zasnovani na mesečnom očitavanju potrošnje za svakog potrošača.

Za tu svrhu, na sednici Odbora 17. juna 2016, jednoglasno je usvojen sledeći tekst inicijative:

„ Udruženje vodovoda i kanalizacije Srbije pokreće inicijativu za izmenu i dopunu Zakona o zaštiti potrošača ( „Sl. glasnik RS“ br.62/2014) u delu koji se odnosi na Usluge od opšteg ekonomskog interesa (Specifikacija računa), i za tu svrhu prosleđuje na dalju nadležnost Udruženju za komunalne delatnosti Privredne komore Srbije sledeći

PREDLOG

za izmenu i dopunu Zakona o zaštiti potrošača ( „Sl. glasnik RS“ br.62/2014)

Menja se i dopunjuje stav 1 člana 91, tako da glasi:

„Trgovac je dužan da račune za pružene usluge od opšteg ekonomskog interesa dostavlja bez kašnjenja i u rokovima koji omogućavaju da potrošač prati ostvarenu potrošnju i zaduženje za period od najviše mesec dana, izuzimajući račune koji prate mesečno zaduženje za potrošnju vode očitanu na vodomeru, na koju se primenjuju odluke osnivača i pojedinačni akti komunalnih preduzeća u čijoj je nadležnosti pružanje usluga očitavanja potrošnje vode iskazane na vodomeru.“

Obrazloženje

Primena Zakona o zaštiti potrošača ( „Sl. glasnik RS“ br.62/2014), (u daljem tekstu: Zakon) i tumačenje čl.91 stav 1 Zakona od strane inspekcije, a u skladu sa ovlašćenjima nadležnih inspektora preciziranih čl.156 Zakona, dovelo je do remećenja procesa rada pojedinih preduzeća vodovoda i kanalizacije Srbije.

Prethodno pomenutu odredbu Zakona, naime, tržišni inspektori tumače tako da postoji obaveza komunalnog preduzeća koje u svojstvu Trgovca u smislu Zakona vrši usluge očitavanja potrošnje vode preko vodomera, da tu uslugu mora vršiti jednom mesečno, tj. da se vodomer mora očitati jednom mesečno, kako bi se pratila ostvarena potrošnja vode i zaduženje iskazano na računu na mesečnom nivou.

Uz svo uvažavanje zaštite potrošača i Zakona o kome govorimo, napominjemo da su sva preduzeća vodovoda i kanalizacije oduvek, a često u gotovo nemogućim uslovima, radila na ispunjenju cilja koji je iznad svih poslovnih ciljeva – da stanovništvo ove zemlje redovno snabdevaju kvalitetnom zdravstveno ispravnom vodom za piće. U tom smislu, u zajedničkom interesu preduzeća vodovoda i svih naših potrošača je obostrano zadovoljstvo, kako kvalitetom proizvoda i usluga koje pružamo, tako i računima koje ispostvaljamo za te proizvode i usluge.

Poput redovnog plaćanje računa za utrošenu vodu, koje je preduslov za finansijsku stabilnost i kontinuirano obavljanje osnovnih delatnosti, mesečno očitavanje potrošnje vode na vodomerima je velika želja svih preduzeća vodovoda. Ipak, na ovom nivou tehničko-tehnološkog razvoja i u ovakvim uslovima poslovanja, uspostavljanje mesečnog očitavanja vodomera kao zakonske obaveze je kontraproduktivno sa mnogih aspekata i moglo bi da dovede do velikih probelema u radu preduzeća vodovoda.

Za očitavanje mesečne potrošnje vode iskazane na vodomeru ne postoje tehnički uslovi (za razliku od merača potrošnje električne energije, vodomeri se nalaze na teže dostupnim mestima, a u zimskim mesecima su skoro nedostupni i u tim periodima se u vodomerna skloništa, kao vid izolacije, ubacuju stiripor, karton, tekstil, slama i sl).
Za očitavanje mesečne potrošnje na vodomerima ne postoje kadrovski uslovi (nijedno komunalno preduzeće nema toliko radnika da podmiri potrebe mesečnog očitavanja, a zbog zabrane zapošljavanja u javnom sektoru nije u mogućnosti da zaposli nove radnike).
Za očitavanje mesečne potršnje vode na vodomerima ne postoje ni finansijske mogućnosti (čak i ako bi se ukinula zabrana zapošljavanja u javnom sektoru, preduzeća vodovoda nisu u stanju da podnesu trošak zapošljavanja većeg broja novih radnika, što bi se moglo podneti isključivo značajnim povećanjem cene naših proizvoda i usluga).
Mesečno očitavanje potrošnje vode na vodomerima ne postoji kao obaveza ni u okviru Evropske unije, niti u drugim zemljama, koje imaju mnogo dužu tradiciju zakonske zaštite potrošača.
Primera radi, u dokumentima Evropske komisije najčešće se govori o „pametnim brojilima“ (smart meters), koja su za našu praksu još nedostižna, ali obaveza mesečnog očitavanja ne postoji čak ni za takve merne uređaje. U jednom od dokuemnata (Guidance note on Directive 2012/27/EU on energy efficiency, amending Directives 2009/125/EC and 2010/30/EC, and repealing Directives 2004/8/EC and 2006/32/EC, Articles 9-11: Metering; billing information; cost of access to metering and billing information), pored ostalog, navedeno je da se potrošačima koji nemaju „smart brojila“ realna potrošnja mora očitati tromesečno ili najmanje jednom u šest meseci.

Inače, u razlitim zemljama EU, pa čak i unutar pojedinih zemalja, praksa je veoma različita, ali je najčešće kvartalno čitanje potrošnje na vodomerima. U Nemačkoj se, na primer, vodomeri očitavaju jednom godišnje, pa se tako očitana potrošnja raspoređuje na račune za narednih 12 meseci. U Sidneju se potrošačima pruža mogućnost mesečnog očitavanja, ali za to plaćaju dodatnih 30,3 dolara…